Polazna tačka za razvoj upravljačke politike je lista smjernica za Kategoriju III zaštićenog područja koja je donesena 1994. godine u okviru smjernica za kategorije upravljanja zaštićenim područjima (IUCN, 1994). Ove smjernice uključuju održavanje harmoničnih interakcija između prirode i kulture kroz zaštitu očuvanje specifičnih prirodnih obilježja, kao što je u ovom slučaju Prokoško jezero i podržavanje tradicionalnih oblika upotrebe zemljišta, kao i podržavanje načina života i ekonomskih aktivnosti koje su u skladu sa prirodom i očuvanjem društvenog i kulturnog tkiva lokalne zajednice. Potrebno je održavati i raznolikost pejsaža i staništa, kao i vrsta i ekosistema koje su sa njima povezane, te eliminisati ili spriječiti načine upotrebe zemljišta i aktivnosti koje nisu u skladu sa namjenom ovog područja. Jedna od značajnih smjernica je i podsticanje naučnih i obrazovnih aktivnosti koje mogu doprinijeti razvoju podrške šire javnosti zaštiti okoliša na širem planu, i donijeti beneficije te doprinijeti blagostanju lokalne zajednice putem promocije i prodaje lokalnih proizvoda i usluga. Poseban nagalasak se stavlja na puno uključenje svih zainteresiranih subjekata u upravljanje ovim područjem, kao i na ne materijalne vrijednosti ovog područja koje su vezane sa tradicijom i prirustvom čovjeka u ovom području.
Mjere koje se odnose na planiranje okoliša i konzervaciju
Na osnovu utvrđene geološke građe se može konstatovati da su padine koje uokviruju Prokošku kotlinu vrlo podložne subajerskim uticajima, koji se posebo iskazuju kao gravitacioni procesi oburvavanja, kotrljanja, kliženja, spiranja, jaružanja, tečenja i sl. Ovaj proces dodatno pospješuje velika energija reljefa iskazana dosta strmim padovima, koji su uz to veoma neravnomjerni. Na padinama je vidljiva i tanja kora raspadanja koja se obrazuje mraznim (mehaničkim) razoravanjem biološkim raspadanjem i hemijskim rastvaranjem stijenskog materijala, što također pospješuje navedene deflukciono-krioflukcione procese. Fizičkogeografski indikator za to je prijezerska zaravan na jugozapadnoj strani jezera, sa vrlo blagim padovima, do 10°. Pretpostavlja se da je i ovaj, nekadašnji sastavni dio jezerske kotline, zapunjen i zatrpan upravo navedenim subajerskim procesima koji se odvijaju na padinskim stranama.
Mjere koje se odnose na planiranje upotrebe zemljišta
Budući da je zaštićeno područje Prokoško jezero dijelom povremeno naseljeno u njemu se odvijaju i određene ekonomske aktivnosti, što s vremena na vrijeme zahtijeva zamjenu, izgradnju ili širenje različitih tipova struktura, kao i značajnije promjene u načinu upotrebe zemljišta. Ovakve forme razvoja su u principu u cjelosti podesne za ovo područje, čak i kada se one dozvoljavaju pod izuzetnim okolnostima u drugim tipovima zaštićenog područja.
Planovi i kontrola upotrebe zemljišta
Forma i način na koji se ovi planovi kontrole primjenjuju treba biti u skladu sa kantonalnim planom upotrebe zemljišta. Međutim, moguće je uspostaviti i neke šire principe za planiranje upotrebe zemljišta u ovom području. Generalni principi koji se mogu koristiti kao smjernice ističu da sistem planiranja upotrebe zemljišta treba obezbjediti planove, koji predstavljaju dugoročni radni okvir za usmjeravanje i stimulisanje razvoja, promjene upotrebe zemljišta, infrastrukturu, itd. Oni trebaju dati odgovor na društvene i ekonomske potrebe onih koji žive i koriste ovo područje u granicama njegovih ekoloških kapaciteta.
Zoniranje u planovima upotrebe zemljišta
Planovi upotrebe zemljišta trebaju sadržavati set geografski baziranih mjera za različite dijelove – zone – zaštićenog područja Prokoško jezero. Mjere zoniranja ove vrste će indicirati koje forme gradnje, promjene upotrebe zemljišta i slično će biti prihvatljive za određene dijelove ovog područja. Određene zone će biti namjenjene za koncentraciju turističke infrastrukture (puferska zona), dok će mjere za nukleus biti znatno restriktivnije.
Mjere koje se odnose na zaštitu okoliša i konzervaciju
Zaštićeno područje Prokoško jezero se odlikuje izuzetnim prirodnim vrijednostima koje ostaju u dugom sjećanju posjetilaca ovog područja.
Zaštita okoliša
Kvalitet okoliša je od vitalnog značaja za opstanak ovog područja. Slatkovodni resursi, šume, zemljišta i zrak trebaju biti zaštićeni od prekomjerne eksploatacije i zagađenja. Ekološki procesi trebaju biti očuvani. U ovom pogledu se područje Prokoškog jezera ne razlikuje od drugih lokacija, ali postoji vrlo značajna tačka koju je potrebno naglasiti. Najvjerovatnije je da će nekoliko javnih agencija biti uključeno u programe zaštite okoliša (vladina tijela odgovorna za upravljanje šumama, vodosnabdijevanje, i slično). Agencija odgovorna za ovo područje treba nastojati da koordinira mjere i programe ostalih agencija u ovoj zoni: na primjer, za očuvanje i konzervaciju tresetišta.
Konzervacija pejzažnih vrijednosti
Menadžment ovog područja treba pomoći u osiguravanju da pejsaž održi svoj integritet, a kulturne komponente svoju autentičnost. Ovo se prije svega odnosi na samo Prokoško jezero, kao i ostale komponete fizičko-geografskog i biološkog diverziteta. Termine integritet i autentičnost koristi World Heritage Convention u svojim Operacionim smjernicama koje ističu (adaptirano iz UNESCO, 2002) da pejsaž u području zaštićenog područja ima integritet kada su njegove prirodne komponente cjelokupne i netaknute.
Konzervacija prirode i biodiverziteta
Zaštićeno područje Prokoško jezero kao Kategorija III zaštićenih područja zahtjeva prilično različit pristup konzervaciji biodiveziteta od onog koji se koristi u drugim kategorijama zaštićenih područja. Konzervacija biodiverziteta u drugim kategorijama generalno uključuje zaštitu prirode od pritisaka koji vrše ljudi. Iako ova politika ima također potencijalnu aplikaciju u određenim dijelovima zaštićenog područja Prokoško jezero, kao što je nukleus, zaštita biodiverziteta u ovoj zoni u velikoj mjeri stavlja naglasak na podržavanje tradicionalnih oblika upotrebe zemljišta koji sami podržavaju prirodu i svijet divljine, povezuje biodiverzitet i zaštitu pejsaža, restaurira vrijednosti biodiverziteta koje su degradirane ili izgubljene i regulira one aktivnosti koje degradiraju ili erodiraju prirodne vrijednosti.
Mjere koje se odnose na turizam, ekološku svijest, edukaciju,informisanje i tumačenje