Prokoško jezero

SPOMENIK PRIRODE “PROKOŠKO JEZERO”

Prokoško jezero sa svojom užom i širom okolinom, smješteno je na visini od 1.636 m u prekrasnom ambijentu najviših planinskih vrhova Vranice, sa obiljem prirodnih ljepota svoje uže i šire okoline zbog čega odavno predstavlja turistički veoma privlačan kraj ne samo za stanovnike užeg okruženja: Fojnice, Travnika, Gornjeg Vakufa i Prozora, nego i za brojne turiste i ljubitelje prirode iz ostalih krajeva BiH.

Zbog ovakvog značaja sačinjene su programske osnove uređenja i zaštite neposrednog i posrednog slivnog područja jezera i njegovog valoriziranja sa aspektarazvoja ekoturizma.

Prokoško jezero leži unutar sljedećih koordinata:

  • najsjevernija tačka: 43°57’30,5” N i 17°45’40,2” E,
  • najistočnija tačka: 43°57’29,6” N i 17°45’42,8” E,
  • najjužnija tačka: 43°57’20,8” N i 17°45’36,3” E,
  • najzapadnija tačka: 43°57’24,9” N i 17°45’31,2” E.

GEOGRAFSKI POLOŽAJ ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Osnovne odrednice geografskog položaja određene prirodne cjeline su njen astronomski, fizičkogeografski i administrativno-politički položaj.

Astronomsko - geografski položaj

Širi prostor Prokoškog jezera se rasprostire približno između 43o55’ i 44o00’ N, što praktično znači da se nalazi gotovo na polovini meridionalnog rastojanja između ekvatora i sjevernog geografskog pola. On u stvari pripada prijelaznoj zoni između krajnjih južnih dijelova sjevernog umjerenog landšaftnog pojasa u sjeverne dijelove sjevernog suptropskog landšaftnog pojasa (Karta 1.). U odnosu na granicu (prijelaznu zonu) sektornosti prostor se nalazi zapadno i pripada priatlantskom zapadnom landšaftnom sektoru sjevernog suptropskog i umjerenog pojasa u BiH. Pomenuta granica također mu, sa aspekta zonalnopojasnih tipova landšafta, definiše položaj u zapadni dio, u kojem egzistira šumsko-travni tip visinske pojasnosti. U okviru postojećih fizičko-geografskih landšaftnih regiona širi prostor Prokoškog jezera pripada unutrašnjodinarskoj bosanskoj landšaftnoj oblasti i to središnjobosanskom landšaftnom području, na prijelazu u vanjskodinarsku bosanskohercegovačku landšaftnu oblast i u visokogorsko bosanskohercegovačko landšaftno područje.

Administrativno - politički položaj

Širi prostor Prokoškog jezera sa administrativno-političkog aspekta pripada srednjobosanskom kantonu, dok neposredno slivno područje Prokoškog jezera cjelokupno pripada krajnjim jugoistočnim dijelovima općine Fojnica (Karta 2.). Od najvažnijih bosanskohercegovačkih saobraćajnica, za ovo područje su važne dvije (koje su meridionalnog pravca pružanja), koje su smještene dolinama rijeke Bosne i Vrbasa. Treća značajnija saobraćajnica prostire se sjeverno od ove oblasti i ima preovlađujući uprednički pravac pružanja, tako da povezuje prve dvije na relaciji Jajce – Zenica (Karta 3.).

Sa aspekta regionalnogeografske pripadnosti istraživano područje pripada makroregionalnoj cjelini planinsko-kotlinske Bosne, odnosno gornjovrbaskoplivskoj mezoregionalnoj cjelini (Nurković, 1998).

Geomorfološke karakteristike

Morfodinamski odnosi unutar zaštićenog područja su definirani ukupnom raščlanjenošću reljefa. Generalno se može konstatirati da se ono odlikuje vrlo izraženom ukupnom energijom reljefa. Pokazatelji za to su međusobni relativni visinski odnosi antipodnih tačaka u reljefu koji najčešće iznose više stotina metara. Prostorno su zastupljeni u zonama najviših planinskih vrhova, koji ujedno predstavljaju i granice zaštićenog područja (Karta 8). To su: na zapadu Nadkrstac (2.110 m) sa koordinatama 43° 58’ 30’’ N i 17° 43’ 10’’ E, Krstac (2.069 m) sa koordinatama 43° 58’ 25’’ N i 17° 44’ 20’’ E, na jugu Loćika (2.107 m) sa koordinatama 43° 57’ 20’’ N i 17° 44’ 55’’ E, Treskavica (2.023 m) sa koordinatama 43° 57’ 35’’ N i 17° 45’ 40’’ E, i Tikva (1.922 m) sa koordinatama 43° 57’ 55’’ N i 17° 47’ 10’’ E, te na istoku Stražica (1.806 m) sa koordinatama 43° 58’ 15’’ N i 17° 46’ 40’’ E.

Prostorni razmještaj najviših planinskih vrhova (sa visinama iznad 1.500 m) u zaštićenom području „Spomenik prirode Prokoško jezero“

KLIMATSKE KARAKTERISTIKE

Opšte klimatske karakteristike šireg područja Prokoškog jezera su odraz kvantitativnih vrijednosti klimatskih elemenata i kvalitativno-kvantitativne veličine uticaja nekoliko osnovnih klimatskih faktora od kojih su najvažniji: fizičkogeografski položaj, reljef, stepen kontinentalnosti, čestine i pravci ciklonskih i anticiklonskih putanji i sl.

Planinsko područje bosanskohercegovačkih Dinarida ima svježu planinsku klimu okarakterisanu vrlo snažnim modifikatorskim uticajem reljefa koji ima vrlo značajnu ulogu u distribuciji padavina. Na prostoru grupe planine Vranice je naglašena raznolikost klimatskih faktora, što je prije svega uvjetovano geografskim položajem, nadmorskim visinama i raznolikošću reljefa. Ovo se posebno manifestira niskim zimskim temperaturama i svježim ljetima, kao i povećanjem količine padavina i većim udjelom snijega u godišnjoj količini padavina. Kiše su česte i u toku ljeta (Spahić, 2002). Vlaga u Bosnu i Hercegovinu dolazi sa zapada i juga, tako da Dinaridi djeluju kao efikasna prepreka na kojoj se kondenzuje veliki procenat vlage koju donose kišni vjetrovi. Vranica čini prepreku za toplija mediteranska strujanja sa juga, a Vlašić sa ograncima Vranice (Šćit, 1700 m) za strujanja sa zapada. Sa sjevera ovo područje stoji pod uticajem kontinentalne klime. Stoga se planine izdvajaju kao otoci iznad susjednih nizinskih područja koja se odlikuju manjom količinom padavina.

BIOLOŠKA RAZNOLIKOST

Zaštićeno područje Prokoško jezero se odlikuju visokim stepenom biodiverziteta. Postoje brojni razlozi za ovo bogatstvo, a među njima se posebno izdvajaju sljedeći:

  • Izoliranost ovih područja je dovela do razvoja visokog nivoa lokalnog endemizma,
  • Planinska područja se odlikuju i visokim stepenom diverziteta geološke podloge i tipova zemljišta,
  • Planinska područja su dinamična i nestabilna, te se odlikuju i brojnim različitim stadijima sukcesije vegetacije,
  • Zbog variranja fizičkih faktora na maloj skali – temperatura, zračenje, vlaga, i izloženost vjetru, snježni pokrivač – brojne različite biljne zajednice se razvijaju na relativno malom prostoru.

Prostor planine Vranice karakteriše vrlo visok stepen ekoloških specifičnosti. Osim rijetkih biljnih vrsta, na ovoj planini se nalaze staništa velikog broja endemičnih biljnih vrsta i biljnih zajednica. Među posebno interesantnim sa tog aspekta su staništa vegetacije oko snježanika, planinske rudine i vrištine, različiti tipovi šuma subalpinskog pojasa., te flora i fauna u i oko vodotoka, kojima je ova planina izuzetno bogata. Visok stepen biodiverziteta flore i vegetacije u oblasti koja obuhvata zaštićeno područje Prokoško jezero je uočen još za vrijeme prvih botaničkih istraživanja koja su na ovom prostoru, kako to navodi Fukarek (1956), vršili Blau (1867) koji je opisao alpske vrste sa planine Vranice u članku objavljenom u časopisu “Zeitschrift der Gesellschaft fur Erdkunde zu Berlin“, te Horvat i Pawlowski (1939).

Vegetacijski period je vrlo kratak i traje oko dva mjeseca. Ovaj ekosistem je pod vrlo malim uticajem čovjeka, prvenstveno zbog toga što ima vrlo nisku produkciju biomase, a takođe je i udaljen od antropogenih ekosistema. Zbog svog glacijalno-reliktnog karaktera ovaj ekosistem je izuzetno značajan za fundamentalnu ekologiju. U diluvijumu je ovaj ekosistem imao znatno širi areal i zonalni karakter na našim planinama, dok je tokom kseroterma imao uži areal od današnjeg i naglašeno azonalan karakter, a njegovo širenje nakon toga je rezultat postepenog zahlađivanja. Od endemičnih balkanskih vrsta ovdje su najznačajnije: Ranunculus crenatus, Crepis aurea-bosniaca, Luzula sudetica, Cardamine glauca, Alchemilla pubescens, Carex laevis, Scabiosa leucophylla, Festuca panciciana, itd. Najznačajniji endemi Dinarida su Edraianthus niveus, Alchemilla velebitica, Silene pusila, Plantago atrata, Thymus balcanus, Armeria canescens, Cerastium strictum-beckianum, Acinos alpinus-dinaricus, Saxifraga blavii, Alyssum bosniacum, Phyteuma pseudoorbiculare, itd.

Gentiana tergestina, Alyssum bosniacum, Acinos alpinus-dinaricus, Polygala croatica, Alchemilla velebitica, Cerastium strictum-beckianum, Hypochoeris illyrica, Phyteuma pseudoorbiculare, Gentiana verna, Ranunculus scutatus, Crepis bosniaca, Dianthus kitaibelii, Veronica satureoides, Euphrasia illyrica, Silene graminea-alpina, Carex ericetorum. Prisustvo endemičnih vrsta čini ovaj ekosistem specifičnim u odnosu na ostale Balkanske, pa i dinarske planine, što nameće potrebu za zaštitom kompletnog subalpinskog pojasa planine Vranice.

Značajan doprinos raznolikosti i jedinstvenosti ovom području daju zajednice livada i visokih zeleni. Posebno su značajne endemične zajednice, kao što su Pancicio-Lilietum bosniacae i Tanaceto-Telekietum speciosae.

Na Prokoškom jezeru razvijena je priobalna vegetacija na zapadnom dijelu jezera. Razvoju vegetacije pogodovala su dva faktora: plitka voda i priliv hranjivih sastojaka. Obale se ovdje blago i postepeno spuštaju u dubinu, tako da voda još dugo vremena ostaje plitka, što je omogućilo biljnom svijetu da zauzima veće površine. Ovdje se ulijevaju potoci koji snabdjevaju jezero vodom. Za silikatne planine je karakteristično da se njihove vode stropoštavaju po površini brda sa strmih okolnih padina nizom kaskada, odnosno manjih ili većih vodopada pri čemu nose sa sobom grubo i sitnije kamenje kao i čestice humusnog tla sa planinskih crnica. Ovaj materijal se taloži oko ušća potoka u jezero čime ta zona postaje vremenom sve plića, a voda se obogaćuje humusnim česticama zemlje.

Equisetum fluviatile kojeg izgrađuju čiste sastojine spomenute vrste. Ovaj pojas ide po pravilu do oko 1 m dubine, ali se proteže i nešto dalje, što je posljedica variranja vodostaja ovisno o padavinama. Prvi pojas vegetacije nalazi se u poplavnoj zoni jezera. Ovdje je teren prilično ravan i ne uzdiže se bitno iznad razine jezerske vode, tako da se ova zona po svemu sudeći, često i brzo plavi. Osim toga po ovoj zoni se razlijevaju male tekućice sa okolnih izvora, kao i voda glavnog potoka na predjelu oko njegovog ušća, tako da je ova zona stalno navlažena, što se između ostalog vidi i po čestoj prisutnosti vodenog konca (Callitriche) u njezinim sastojinama.

Sastav biljnog svijeta na zapadnoj obali Prokoškog jezera odgovara uglavnom vegetaciji, kakva je razvijena na drugim glečerskim jezerina Bosne i Hercegovine, ali zahvaljujući dubini ovog jezera, ona je mnogo sinomašnija vrstama, a i širina pojedinih zona je znatno manja. Za razliku od močvarnih predjela na nižim položajima, gdje u porcesu obrašćivanja vidno mjesto zauzimaju visoke šaši, trska i rogoz (Phragmites communis i Typha sp.) u planinskim predjelima njihovu ulogu preuzimaju šaš (Carex rostrata) i preslica (Equisetum fluviatile).

Fitoplankton Prokoškog jezera

U fitoplanktonu Prokoškog jezera dominira predstavnik klase vatrenih algi (Dinophyceae) Ceratium hirundinella. Pojedinačno su zastupljene vrste modrozelenih algi (Cyanophyta) iz roda Mycrocystis, zelenih algi (Chlorophyta) iz skupine Chlorophyceae sa vrstom Pandorina morum, te Zygnematophyceae sa vrstom Staurastrum gracile i rodom Spirogyra, te zlatno žute alge (Xanthophyceae) sa rodom Tribonema.

Na kraju je potrebno spomenuti da u ovom ekosistemu žive rijetke dijatomejske vrste kao što su Campylodiscus clupeus i Surirella spiralis.

Zoobentos Prokoškog jezera

Sastav zoobentosa Prokoškog jezera razmatran je na osnovu materijala prikupljenih kvantitativnim probama na tri, od ukupno četiri, odabrana lokaliteta u jezeru u toku oktobra 1974. godine.

Prema dobijenim pokazateljima jasno je uočljivo da su u vrijeme uzimanja proba najbrojnije bile Trichoptera. U probama su bile zatupljene prelazne kućice larvi Trichoptera. U probama su bile takodje prisutne i Hirudinea. U kvalitativnim probama takođe je ispoljena dominantnost Trichoptera (Limnephilidae) i to njihovih lutaka, dok su u neznatnom broju bila zastupljena imaga. Indentifikovane su dvije vrste Trichoptera: Annitolla apfelbecki i Chaetopteryx bosniaca.

Ihtiofauna Prokoškog jezera

Prokoško jezero kao prirodni objekat glacijalnog porijekla nije ranije bilo naseljeno ribom, što znači da postojeće riblje naselje nije autohtono, nego je naseljeno podsredstvom čovjeka.

Prema raspoloživim podacima ova vrsta živi još samo u Kladopoljskom jezeru i Šatorskom jezeru, međutim, i tu postoji opravdana bojazan njegovog nestajanja pošto je naknadno naseljena riba koja je za tritona predator prvog reda. Tako se neotenični triton, koji sa naučnog, pa i atraktivnog stanovišta ima posebno veliku vrijednost postepeno ali sigurno istrebljuje iz Prokoškog jezera, što predstavlja ogroman gubitak ne samo na nacionalnom nego i na globalnom nivou.

Snabdjevanje jezera vodom obezbjeđeno je preko dva potoka: većeg i vodom bogatijeg koji se u jezero ulijeva sa njegove jugozapadne strane i drugog znatno manjeg koji se ulijeva u jezero sa njegove sjeverozapadne strane. Ovaj posljednji potok protiče kroz područje na kome su locirani torovi, pa radi toga nosi veću količinu organskih materija u jezero. Nije isključeno da u jezeru postoje i živa vrela koja u sušnom periodu održavaju nivo jezerske vode. Na sjeveroistočnom kraju jezera locirana je jezerska “oduha” -odvodni potok, koji obilato snabdijeva vodom rijeku Jezernicu. Tokom zimskih mjeseci površina jezera mrzne, tako da je jezerska voda izolovana od atmosferskog zraka što znači da u to vrijeme ne dolazi do izmjene gasova. Snabdjevanje vode kiseonikom obezbjeđeno je dotokom jezerskih pritoka koje su u to vrijeme relativno bogate vodom.

endemična podvrsta SA PROKOŠKOG JEZERA

RAJZEROV TRITON

Dok alpski triton naseljava šire područje centralne Evrope i najzapadnije dijelove Azije, Rajzerov triton je endemična podvrsta koju je moguće pronaći samo na užem području Prokoškog jezera u Bosni i Hercegovini. Zbog velike ekspanzije naselja i velikog antropogenog pritiska, danas ova vrsta tritona nije potvrđena kao prisutna u samom Prokoškom jezeru, dok je jedinke moguće pronaći u manjim barama u neposrednoj blizini. Rajzerov triton doveden je na nivo zasebnog varijeteta i preveden na nivo podvrste, i karakteriše se disproporcionalno velikom glavom i većim tijelom u odnosu na tipsku vrstu. Morfološki se ne razlikuje mnogo od svoje tipske vrste i karakterističan je po plavkastom obojenju leđa (mužjaci) i jarko narandžasto obojenim trbuhom. Kada je u opasnosti Rajzerov triton izdiže svoj rep ili se prevrće na leđa da bi pokazao svoju aposematsku obojenost i dao predatoru do znanja da posjeduje nadražujući i potencijalno otrovan sekret.

ENDEMIČNE VRSTE

Šume ovog područja predstavljaju stanište za različite vrste divljači kao što su medvjed, sivi vuk (Canis lupus) i lisica (Vulpes vulpes) koje IUCN navodi kao vrste koje imaju široko rasprostranjenje i brojnost. Prema nekim podacima, populacija vukova u našoj zemlji broji oko 400 jedinki koje su nezaštićene i čija brojnost brzo opada zbog prekomjernog lova. Ovdje žive i srna (Capreolus capreolus) koja je najbrojnija vrsta papkara u Evropi i zec (Lepus europaeus), dok je najznačajnija vrsta ptica svavako tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus) koji je vrlo rijedak u našoj zemlji. Prokoško jezero je i stanište endemične podvrste alpskog tritona (Triturus alpestris ssp. reiseri).

STATUSNE KATEGORIJE

  • Ugrožen (E) – Takson kojem prijeti istrebljenje i čiji je opstanak malo vjerovatan ako određeni faktori i dalje budu aktivni.
  • (V) – Takson za koje se vjeruje da će vjerovatno preći u kategoriju ugroženih taksona u skoroj budućnosti ako određeni faktori i dalje budu aktivni. Uključuje taksone čiji se najveći broj populacija nalazi u opadanju usljed prekomjerne eksploatacije, intenzivne destrukcije staništa.
  • Rijedak (R) – Takson sa malim populacijama koje nisu u kategorijama ugroženih ili ranjivih taksona ali se nalaze u opasnosti.
  • Nedovoljno poznati takson (K) – Taksoni za koje se pretpostavlja da spadaju u jedno od kategorija, ali ne postoji dovoljno informacija za precizniju kategorizaciju.

UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM: CILJEVI I PRINCIPI

  1. Prilagodljivo upravljanje
  2. Transparentnost i otvorenost
  3. Sudjelovanje javnosti
  4. Edukacija i interpretacija
  5. Partnerstvo
  6. Međunarodna saradnja
  7. Akcijski planovi, Praćenje (monitoring), Studije i istraživanja.

Prema SMART principu ciljevi upravljanja zaštićenog područja su:

  • (Specific) Specifični – jasno definirani i ciljani,
  • (Measurable) Mjerljivi – putem odgovarajućih pokazatelja ili rezultata,
  • (Achievable) Izvedivi – unutar raspoloživih izvora i vremena,
  • (Relevant) Relevantni – namjerama plana,
  • (Time bound) Vremenski određeni  – unutar određenog perioda ili kao korak u programu koji se odvija.

Nivoi planiranja zaštićenog područja

Kao opće pravilo, upravljanje treba:

  • biti planirano na principima,
  • ugraditi odgovarajuće procese i planove,
  • biti implementirano kroz odgovarajuće institucionalne, finansijske i druge načine.

Dvanaest principa za upravljanje zaštićenim područjem u skladu sa IUCN kategorizacijom, će biti predstavljeno u narednoj tabeli kao temelji na kojima se zasniva upravljanje zaštićenim područjem spomenika prirode Prokoško jezero.

GENERALNI PRINCIPI ZA UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM

Dvanaest principa za upravljanje zaštićenim područjem u skladu sa IUCN kategorizacijom, će biti predstavljeno u narednoj tabeli kao temelji na kojima se zasniva upravljanje zaštićenim područjem spomenika prirode Prokoško jezero.

  1. Konzervacija biljnih i životinjskih vrsta i genetičke raznolikosti, zaštita specifičnih prirodnih/kulturnih objekata, te turizam i rekreacija su srce pristupa upravljanju u Kategoriji III zaštićenih područja.
  2. Fokus upravljanja treba biti stavljen na tačku interakcije između ljudi i prirode. Dio definicije koja je korištena u smjernicama IUCN iz 1994. godine glasi: “Očuvanje integriteta tradicionalnih interakcija je od ključnog značaja za zaštitu, održanje i razvoj zaštićenog područja.
  3. Ljudi trebaju biti viđeni kao upravljači spomenika prirode. Kao dio naseljenog i živog pejsaža koji ima veliku vrijednost za društvo u cjelini, ljudi koji koriste zaštićeno spomenika prirode “Prokoško jezero” trebaju imati podršku u svojoj ulozi rukovodilaca pejzaža.
  4. Upravljanje mora biti vođeno sa i pomoću lokalne zajednice. Ovaj princip prepoznaje da je potpuno uključenje lokalne zajednice od ključnog značaja, kao i da se planiranje nikada ne vrši protiv njenih dugoročnih interesa.
  5. Upravljanje treba biti zasnovano na kooperativnom pristupu, kao što su ravnopravno učešće svih zainteresiranih subjekata i ko-menadžment. Ovaj princip koji proizilazi iz Principa 2-4 naglašava da su potrebne strukture i procesi kako bi se osiguralo da su ljudi u potpunosti uključeni u oblikovanje odluka koje se odnose na upravljanje, kao i da oni ovo zaštićeno područje doživljavaju kao svoje.
  6. Efikasno upravljanje zahtijeva i društvenu i ekonomsku podršku. Upravljanje zaštićenim područjem “Prokoško jezero” je velikoj mjeri olakšano nastojanjima Kantona da prepozna potrebu za poboljšanjem kvaliteta života, nastavljanjem slijeđenja demokratskih procesa…
  7. Upravljanje Kategorijom III zaštićenih područja ne treba samo uključiti zaštitu nego i poboljšanje kvaliteta zaštićenog područja. Budući da je zaštićeno područje “Prokoško jezero” naseljeno, okoliš je u znatnijoj mjeri izmjenjen nego što je to slučaj sa drugim kategorijama zaštićenih područja. Stoga je potrebna aktivniji angažman ne samo u zaštiti, nego i u restauraciji prirodnih vrijednosti koje su narušene.
  8. Kada postoji nepomirljiv sukob između ciljeva upravljanja, prioritet treba dati očuvanju specijalnih kvaliteta zaštićenog područja. Budući da zaštićeno područje “Prokoško jezero” ima značajne i društvene i ekološke ciljeve, postoji objektivna mogućnost za izbijanje potencijalnih konflikata između ovih ciljeva.
  9. Ekonomske aktivnosti koje ne trebaju da se odvijaju u zaštićenom području “Prokoško jezero” trebaju biti locirane izvan njega. Kao naseljeno i radno područje, Kategorija III sadržava određene ekonomske aktivnosti i vidove upotrebe zemljišta, kao što je poljoprivreda, šumarstvo, turizam, ugostiteljstvo i trgovina, kao i prateću infrastrukturu.
  10. Upravljanje treba biti poslovno orijentirano i na najvišem profesionalnom nivou. Ne zanemarujući snažan naglasak na društvena i ekološka pitanja u upravljanju zaštićenim područjem “Prokoško jezero”, potrebno je da upravljanje bude poslovno orijentirano.Ovo također zahtijeva efikasan marketing konzervacijskog pristupa. Iako je ovaj cilj vrlo teško ostvariti u početnom kratkom periodu, potrebno je da finansijska samoodrživost bude jedan od ciljeva, a ne 100% oslanjanje na finansiranje od nadležnih institucija. Potrebno je izraditi procedure koje će osigurati da se javni, privatni i voluntarni fondovi i drugi resursi koriste na ekonomski prihvatljiv i efikasan način.
  11. Upravljanje treba biti fleksibilno i adaptivno. Upravljač zaštićenim područjem “Prokoško jezero” treba biti u stanju da izvrši prilagodbe i promjene s vremena na vrijeme, i to na osnovu novostečenih iskustava i promjena okolnosti.
  12. Uspjeh upravljanja treba biti mjeren ekološkim i socijalnim terminima. Iako se apsolutno nalaze u centru, mjerenja biodiverziteta su samo jedan od nekoliko indikatora: ostali uključuju društveno-ekonomski napredak i kvalitet života lokalne zajednice kao i ostala okolinska razmatranja, kao što su efikasnost upotrebe energije ili upravljanje prirodnim resursima, kao i mjerenja koja se odnose na konzervaciju kulturnog okruženja. Jedan od ciljeva treba biti demonstriranje maksimalnih socijalnih i ekonomskih beneficija za lokalnu zajednicu sa minimalnim uticajem na okoliš.

UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PODRUČJEM: MJERE

Polazna tačka za razvoj upravljačke politike je lista smjernica za Kategoriju III zaštićenog područja koja je donesena 1994. godine u okviru smjernica za kategorije upravljanja zaštićenim područjima (IUCN, 1994). Ove smjernice uključuju održavanje harmoničnih interakcija između prirode i kulture kroz zaštitu očuvanje specifičnih prirodnih obilježja, kao što je u ovom slučaju Prokoško jezero i podržavanje tradicionalnih oblika upotrebe zemljišta, kao i podržavanje načina života i ekonomskih aktivnosti koje su u skladu sa prirodom i očuvanjem društvenog i kulturnog tkiva lokalne zajednice. Potrebno je održavati i raznolikost pejsaža i staništa, kao i vrsta i ekosistema koje su sa njima povezane, te eliminisati ili spriječiti načine upotrebe zemljišta i aktivnosti koje nisu u skladu sa namjenom ovog područja. Jedna od značajnih smjernica je i podsticanje naučnih i obrazovnih aktivnosti koje mogu doprinijeti razvoju podrške šire javnosti zaštiti okoliša na širem planu, i donijeti beneficije te doprinijeti blagostanju lokalne zajednice putem promocije i prodaje lokalnih proizvoda i usluga. Poseban nagalasak se stavlja na puno uključenje svih zainteresiranih subjekata u upravljanje ovim područjem, kao i na ne materijalne vrijednosti ovog područja koje su vezane sa tradicijom i prirustvom čovjeka u ovom području.

Mjere koje se odnose na planiranje okoliša i konzervaciju
Na osnovu utvrđene geološke građe se može konstatovati da su padine koje uokviruju Prokošku kotlinu vrlo podložne subajerskim uticajima, koji se posebo iskazuju kao gravitacioni procesi oburvavanja, kotrljanja, kliženja, spiranja, jaružanja, tečenja i sl. Ovaj proces dodatno pospješuje velika energija reljefa iskazana dosta strmim padovima, koji su uz to veoma neravnomjerni. Na padinama je vidljiva i tanja kora raspadanja koja se obrazuje mraznim (mehaničkim) razoravanjem biološkim raspadanjem i hemijskim rastvaranjem stijenskog materijala, što također pospješuje navedene deflukciono-krioflukcione procese. Fizičkogeografski indikator za to je prijezerska zaravan na jugozapadnoj strani jezera, sa vrlo blagim padovima, do 10°. Pretpostavlja se da je i ovaj, nekadašnji sastavni dio jezerske kotline, zapunjen i zatrpan upravo navedenim subajerskim procesima koji se odvijaju na padinskim stranama.

Mjere koje se odnose na planiranje upotrebe zemljišta
Budući da je zaštićeno područje Prokoško jezero dijelom povremeno naseljeno u njemu se odvijaju i određene ekonomske aktivnosti, što s vremena na vrijeme zahtijeva zamjenu, izgradnju ili širenje različitih tipova struktura, kao i značajnije promjene u načinu upotrebe zemljišta. Ovakve forme razvoja su u principu u cjelosti podesne za ovo područje, čak i kada se one dozvoljavaju pod izuzetnim okolnostima u drugim tipovima zaštićenog područja.

Planovi i kontrola upotrebe zemljišta
Forma i način na koji se ovi planovi kontrole primjenjuju treba biti u skladu sa kantonalnim planom upotrebe zemljišta. Međutim, moguće je uspostaviti i neke šire principe za planiranje upotrebe zemljišta u ovom području. Generalni principi koji se mogu koristiti kao smjernice ističu da sistem planiranja upotrebe zemljišta treba obezbjediti planove, koji predstavljaju dugoročni radni okvir za usmjeravanje i stimulisanje razvoja, promjene upotrebe zemljišta, infrastrukturu, itd. Oni trebaju dati odgovor na društvene i ekonomske potrebe onih koji žive i koriste ovo područje u granicama njegovih ekoloških kapaciteta.

Zoniranje u planovima upotrebe zemljišta
Planovi upotrebe zemljišta trebaju sadržavati set geografski baziranih mjera za različite dijelove – zone – zaštićenog područja Prokoško jezero. Mjere zoniranja ove vrste će indicirati koje forme gradnje, promjene upotrebe zemljišta i slično će biti prihvatljive za određene dijelove ovog područja. Određene zone će biti namjenjene za koncentraciju turističke infrastrukture (puferska zona), dok će mjere za nukleus biti znatno restriktivnije.

Mjere koje se odnose na zaštitu okoliša i konzervaciju
Zaštićeno područje Prokoško jezero se odlikuje izuzetnim prirodnim vrijednostima koje ostaju u dugom sjećanju posjetilaca ovog područja.

Zaštita okoliša
Kvalitet okoliša je od vitalnog značaja za opstanak ovog područja. Slatkovodni resursi, šume, zemljišta i zrak trebaju biti zaštićeni od prekomjerne eksploatacije i zagađenja. Ekološki procesi trebaju biti očuvani. U ovom pogledu se područje Prokoškog jezera ne razlikuje od drugih lokacija, ali postoji vrlo značajna tačka koju je potrebno naglasiti. Najvjerovatnije je da će nekoliko javnih agencija biti uključeno u programe zaštite okoliša (vladina tijela odgovorna za upravljanje šumama, vodosnabdijevanje, i slično). Agencija odgovorna za ovo područje treba nastojati da koordinira mjere i programe ostalih agencija u ovoj zoni: na primjer, za očuvanje i konzervaciju tresetišta.

Konzervacija pejzažnih vrijednosti
Menadžment ovog područja treba pomoći u osiguravanju da pejsaž održi svoj integritet, a kulturne komponente svoju autentičnost. Ovo se prije svega odnosi na samo Prokoško jezero, kao i ostale komponete fizičko-geografskog i biološkog diverziteta. Termine integritet i autentičnost koristi World Heritage Convention u svojim Operacionim smjernicama koje ističu (adaptirano iz UNESCO, 2002) da pejsaž u području zaštićenog područja ima integritet kada su njegove prirodne komponente cjelokupne i netaknute.

Konzervacija prirode i biodiverziteta
Zaštićeno područje Prokoško jezero kao Kategorija III zaštićenih područja zahtjeva prilično različit pristup konzervaciji biodiveziteta od onog koji se koristi u drugim kategorijama zaštićenih područja. Konzervacija biodiverziteta u drugim kategorijama generalno uključuje zaštitu prirode od pritisaka koji vrše ljudi. Iako ova politika ima također potencijalnu aplikaciju u određenim dijelovima zaštićenog područja Prokoško jezero, kao što je nukleus, zaštita biodiverziteta u ovoj zoni u velikoj mjeri stavlja naglasak na podržavanje tradicionalnih oblika upotrebe zemljišta koji sami podržavaju prirodu i svijet divljine, povezuje biodiverzitet i zaštitu pejsaža, restaurira vrijednosti biodiverziteta koje su degradirane ili izgubljene i regulira one aktivnosti koje degradiraju ili erodiraju prirodne vrijednosti.

Mjere koje se odnose na turizam, ekološku svijest, edukaciju,informisanje i tumačenje

Uravnoteženi turizam

Ekoturizam predstavlja oblik turizma zasnovan na prirodi. Međunarodno društvo za ekoturizam – The International Ecotourism Society/TIES, uobličilo je 1991. godine jednu od prvih definicija: “Ekoturizam je odgovorno putovanje u oblasti prirode, kojim se čuva okoliš i održava blagostanje lokalnog stanovništva.”

Ekoturizam predstavlja prvenstveno održivu verziju turizma zasnovanog na prirodi, a uključuje i ruralne i kulturne elemente turizma. Ekoturizam teži u svim oblicima da dostigne rezultate održivog razvoja.

Zaštićeno područje Prokoško jezero je bogato prirodnim resursima (visoki stepen fizičko-geografske i biološke raznolikosti). Osnovni ciljevi razvoja ekoturizma na ovom području su:

  • doprinos očuvanju biodiverziteta,
  • ostvarivanje dobrobiti lokalnog stanovništva,
  • tumačenja i učenja u prirodi,
  • odgovorno djelovanje na strani turista i turističke privrede,
  • razvoj turizma usmjerenog ka malim grupama od strane malih preduzeća,
  • postizanje najmanje moguće potrošnje neobnovljivih resursa,
  • naglašeno lokalno učešće, vlasništvo i preduzetničke mogućnosti, posebno za seosko stanovništvo.

Potencijalne koristi od turizma u zaštićenom području

Turizam u zaštićenom području stvara koristi i troškove. Zaštićena područja su prvenstveno uspostavljena radi očuvanja određenog tipa biofizičkih procesa ili uslova kao što su ekosistemi, populacije divljih životinja i biljaka, staništa, prirodni pejsaži, ili kulturno naslijeđe. Turisti posjećuju ova područja da bi shvatili i cijenili vrijednosti zbog kojih je osnovano zaštićeno područje i kako bi stekli određenu personalnu korist. Turizam u zaštićenom području ovisi o očuvanju kvaliteta ekosistema. Ovo je od suštinskog značaja za održavanje ekonomije i kvaliteta života.

Ekološka svijest

Jedna od ključnih beneficija od turizma u ovom području je da on treba voditi ka boljem poznavanju i podizanu svjesti o potrebi za konzervacijom prirodnih vrijednosti kod posjetilaca i lokalnog stanovništa, koji ujedno predstavljaju i ciljane grupe. Potrebno je obrazovati pojsetioce da shvate značaj ove zone, njenog pejsaža i da razviju osjećaj za poštovanje značaja ovog područja. Ovo se može postići direktnim kontaktom (npr., osoblje zaštićenog područja), izradom štampanog obrazovnog materijala (brošure, plakati), te audiovizuelnog materijala (video materijal i Internet prezentacija) koji će se bazirati na jedinstvenim osobinama pejsaža, vezama između ljudi i prirode, sve u cilju podizanja svijesti o vrijednostima ovog područja kao i o razvijanju osjećaja odgovornosti prema ovom području.

Informisanje i tumačenje

Smjernice koje nudi IUCN u odnosu na turizam u zaštićenim područjima imaju posebnu vrijednost jer one naglašavaju da potencijalni i postojeći posjetioci trebaju informacije, koje variraju od jednostavnih činjenica o položaju ovog područja, radnom vremenu, cijenama ulaznica, do znatno kompleksnijih interpretacija prirodnog naslijeđa. Posjetioci trebaju pristup informacijama o ovoj oblasti. Sa porastom njihovog poznavanja ove oblasti, posjeioci će ispoljiti više zanimanja za prirodne vrijednosti i istoriju ovog područja, kao i o ulozi posjetilaca. Rezultat dobro planirane interpretacije treba biti znatno veće ispunjenje očekivanja posjetilaca.

KAKO DOĆI DO NAS ?

Prokoško jezero se nalazi na planini Vranici, Bosna i Hercegovina i ledenjačkog je postanka. Nalazi se na 1636 metara nadmorske visine. Od Fojnice je udaljeno 22 km.

Na širem prostoru jezera su endemične vrste flore i faune. U jezeru je još uvijek ostao endemični primjerak vodozemca – tritona. Zaštićeno je područje od 2005. godine. Spada u kategoriju “spomenik prirode – III”. Do jezera se dolazi iz Fojnice, putem dužine 21 kilometar i uglavnom makadamskim. Duž puta su postavljeni putokazi.

Od morfoloških raznolikosti mogu se izdvojiti vrhovi: Debelo brdo, Glavica, Ćoso, Tikva, Treskavica, Zelena gromila, Stražica, Runjvica, Vratolom i Krstac.

Od Fojnice se dolazi do Prokoškog jezera uzvodno asfaltnim putem do Tocila, nakon toga slijedi makadamski put uz riječicu Jezernicu, Vlaška Ravan i Hrid. Osim jednodnevnih izleta, Prokoško jezero nudi mogućnost i dužeg ostajanja. Prenočišta su moguća u katunima od kojih su neki pretvoreni u prodavnice i restorane sa ponudom domaće autohtone hrane.